Prva gimnazija Varaždin

Što Vam je najviše ostalo u sjećanju iz srednjoškolskih dana?

Djetinjstvo koje sam provela u Varaždinu ostalo mi je u lijepom sjećanju, to je bilo doba bezbrižnosti, a pritom posebno pamtim srednjoškolske dane. To je zasigurno najljepše razdoblje u životu. Za to postoji niz razloga: od vremena bezbrižnosti i zabave, stjecanja znanja, ali i prijatelja, učenja novih događaja i iskustva, stvaranja prvih ljubavi… To potvrđuje i činjenica da, nakon proslave tridesete godišnjice mature, danas smo kao bivši učenici ponovno u kontaktu i druženju.

Kako i kada ste znali da se želite baviti psihologijom?

Od malena sam imala volju biti s ljudima i među ljudima, pomagati drugima i slušati druge. Kada sam u srednjoj školi odlučila da ću studirati psihologiju, bila je to moja odluka, no zasigurno i pod utjecajem tadašnje moje profesorice iz psihologije Ruže Lončar.

Već tada u svojim odnosima s drugima, prijateljima, znancima stalno sam imala potrebu razumjeti druge, biti im podrška, slušati druge; no onda mi znanstvenoistraživački rad nije bio ni u primisli kao ni rad sa studentima.

Zašto ste odabrali baš istraživački pravac?

Kada sam bila pri kraju studija psihologije, kao dobroj studentici otvorile su mi se neke mogućnosti zaposlenja na visokoškolskim ustanovama i/ili institutu. Odabrala sam prvo samo rad na Institutu, ali sam ubrzo počela i predavati studentima.

U kojoj mjeri Vam je gimnazija pomogla na studiju?

U gimnaziji sam dobila niz znanja iz područja društvenih znanosti koja su mi bila korisna u daljnjem školovanju, ali i iz područja matematike i statistike koja su u području psihologije također važna posebno kada se bavite znanstvenoistraživačkim radom. 

Zašto ste se počeli zanimati baš za obiteljske odnose i razvojnu psihologiju?

Moj diplomski rad bio je vezan uz dječje agresivno i prosocijalno ponašanje i to mi se svidjelo pa kad sam počela raditi na znanstvenom Institutu, nastavila sam istraživati područje socijalnoga i emocionalnoga razvoja djece, roditeljskim odgojnim postupcima, karakteristikama obitelji itd. Kada počnete istraživati u jednom području, stalno vam se otvaraju nova pitanja i tako sam ja do nas u svom znanstvenoistraživačkom radu najviše usmjerena na područje djece i mladih, roditeljstva, kvalitetu života obitelji, socijalnom i emocionalnom razvoju, razvojnoj psihologiji i primjeni u psihologiji obrazovanja te pozitivnoj psihologiji.

Što biste preporučili osobi koja se želi baviti psihologijom?

Usudila bih se reći da psihologiju trebate voljeti. Ako imate sklonosti za pomaganje drugima i želite se baviti takvom profesijom, psihologija je pravi izbor. Ja sam možda imala sreće da sam od samoga početka moga rada usporedno sa znanstvenoistraživačkim radom, predavala studentima, završila edukaciju iz psihoterapije, nešto radila i u području primijenjene psihologije te me sve to zajedno od samoga početka tjeralo na daljnji rad, a danas me zaista ispunjava. Kada bih kretala ponovno, odabrala bih isti put.  

Razgovarale: Tea Podbojec i Jana Matotek, 1.e

Dopunila: Ema Sabljak, 4.IB

Video poruku koju nam je gđa. Brajša-Žganec poslala povodom 380. obljetnice pogledajte na poveznici.