preskoči na sadržaj

Prva gimnazija Varaždin

Vijesti

Intervjui s bivšim učenicima Prve gimnazije Varaždin – Sofija Cingula

Autor: Željka Pačalat, 21. 3. 2017.

Sofija Cingula je mezzosopranistica rođena 1977. godine u Zaboku. Osnovnu i srednju školu završila je u Varaždinu, gdje je polazila i glazbenu školu, smjer violončelo u klasi profesora Darija Milkovića te solo pjevanje u klasi profesorice Darije Hreljanović. U 1995./1996. započinje studij Solo pjevanja na Sveučilištu za glazbu i glumu u Beču gdje završava dva magisterija u pjevačkoj klasi profesora Sebastiana Vittuccia: smjer Opera u klasi prof. Kurta Malma i Uwea Theimera te smjer Solo pjesma i oratorij, najprije u klasi KS Marjane Lipovšek, a potom kod KS Roberta Holla. Kasnije se  stručno usavršava na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. art. Lidije Horvat-Dunjko, te surađuje i s prof. art. Dunjom Vejzović.

Vokalnom pedagogijom aktivno se bavi već nekoliko godina – najprije kao profesorica Solo pjevanja i Komorne glazbe na Glazbenoj školi u Varaždinu, a potom na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli gdje radi kao docentica. Trenutno je predstojnica Odsjeka studija Solo pjevanja i Odsjeka studija Klavira. Osim pedagogiji Sofija Cingula je predana i domaćim i inozemnim nastupima koji obuhvaćaju širok repertoar.

 

Kada i kako ste shvatili da je pjevanje Vaš poziv?

Jako sam se rano zaljubila u klasičnu glazbu i operno pjevanje. Još u osnovnoj školi, kad sam kao članica zbora nastupala na Varaždinskim baroknim večerima uz tadašnje velike pjevačke zvijezde, shvatila sam da bih se i sama voljela time baviti. Tada je to sve bio samo san, no postupno se želja sve više uvlačila u mene i odjednom sam shvatila da najviše vremena, unatoč ostalim svojim talentima, posvećujem ostvarivanju upravo tog sna.

 
Kako to da ste se odlučili za studij u Beču? 

U to su vrijeme, slično kao i danas, mnogi solo pjevači nakon varaždinske glazbene škole svoj profesionalni put nastavljali na akademijama izvan Hrvatske pa je meni nekako logično bilo da i ja krenem njihovim stopama. U četvrtome razredu Gimnazije već sam jako dobro osjećala da je solo pjevanje ono čime bih se voljela baviti u budućnosti i jednostavno sam željela vidjeti hoću li uspjeti položiti prijamni ispit na jednoj od najstarijih i najpoznatijih glazbenih akademija u svijetu. U ono vrijeme nije bilo mogućnosti koje danas nude youtube ili slični serveri na kojima su dostupni nastupi i majstorski tečajevi eminentnih svjetskih glazbenica i glazbenika koje možemo pratiti u bilo kojem kutku svijeta. Beč kao značajni glazbeni centar nudio je i više od toga, a meni je bio (i ostao) simbol izvrsnosti i u umjetničkom smislu i u smislu vlastitog usavršavanja.


Tko su bili Vaši uzori na studiju?

Tijekom studija (ali i prije i poslije njega) uzori su mi bile poznate pjevačice hrvatskog porijekla koje su ostvarile iznimne uspjehe na svojim područjima poput Ruže Pospiš Baldani, Nade Puttar Gold, Dunje Vejzović… U ono vrijeme u Beču smo satima stajali u redovima da bismo došli do stajaćih mjesta za izvedbe u kojima su nastupali: Luciano Pavarotti, Placido Domingo, Edita Gruberova, Agnes Baltza. Svi smo slušali Ceciliju Bartoli, Marjanu Lipovšek, kod koje sam upisala magisterij iz Lieda i oratorija i uživali kad smo na hodnicima akademije susretali velikane poput Edith Mathis, Walterra Berrya, Roberta Holla, Margarite Lilowe. Danas bismo sigurno imali bezbroj „selfija“ s njima, ali tada su bila drugačija vremena, presretni smo bili ako smo izmijenili usputni pozdrav ili, ako bi bilo prilike, da prokomentiramo naše zadnje nastupe i čujemo njihove savjete.  Posebno smo ponosni bili kad su u Beču nastupali hrvatski umjetnici poput pokojnog maestra Vjekoslava Šuteja ili mog kolege sa studija Tomislava Mužeka koji je tada već ostvarivao svoje prve ogromne profesionalne uspjehe.


Imate li uzore i dandanas?

U profesionalnome smislu danas rado pratim Annu Netrebko, Elinu Garanču, Jamie Barton, ali i brojne druge pjevačice i pjevače koji nastupaju u najpoznatijim svjetskim opernim kućama ili na koncertnim pozornicama. Veselim se kad među njima vidim i velik broj mojih bivših kolegica i kolega sa studija – prekrasno je prisjetiti se naših zajedničkih početnih koraka i bezbrojnih proba koje smo prolazili zajedno. Ipak, u ovim godinama, uzori mi više nisu samo stručnjaci iz moje profesionalne domene, nego plemeniti i hrabri ljudi koji strastveno i s ljubavlju rade svoj posao i svaki dan pokušavaju dati najbolje od sebe. Divim se ljudima koji se bore s teškim bolestima, roditeljima koji odgajaju pristojnu i zdravu djecu, djeci koja brinu za svoje roditelje i starije – općenito svima onima koji u srcu imaju dobrobit cijelog društva, a ne samo vlastiti probitak i boljitak. Bez tog sebedarja svijet jednostavno ne može biti bolji (ni u umjetnosti ni u ostalim sferama).


Jeste li ikad sumnjali u izbor svoga zanimanja s obzirom na stav koji ljudi inače imaju prema njemu? 

Moram priznati da sam predrasude uvijek uspješno ignorirala i bila zahvalna jer sam mogla studirati ono što volim, jer se danas mogu baviti poslom koji silno volim, jer smijem izgarati za ono što smatram vrijednim. Nisam sumnjala u svoj izbor, samo u svoje domete s kojima u umjetnosti jednostavno nikada ne možemo biti zadovoljni. Glazba nas tjera da uvijek težimo onome što još nismo ostvarili, da se usavršavamo cijeli život, da rastemo i onda kad se čini da smo došli do samog kraja. S time nemam problema, to je žrtva koju spremno i s radošću prihvaćam. Ipak, što sam starija, sve sam svjesnija predrasuda, stereotipa i zabluda koje prate moje zanimanje i to je ono što mi teško pada.

 

Zašto ste se odlučili za pedagogiju? Što Vam je sada draže: biti pedagog ili izvođač?

Pedagogija me oduvijek zanimala, no mislila sam da ću se njome baviti tek u poznijim godinama. Ispalo je da sam zapravo dosta mlada ušla u vode vokalne pedagogije i u njoj pronašla jednaku strast i kreativnu energiju kao i u pjevačkom dijelu moje karijere. Presretna sam što se i pedagogija i nastupi prožimaju i čine me boljom u obje domene. Više ne bih mogla zamisliti da jedno ne prati drugo. Silno volim rad sa studentima, volim ih podučavati, ali i od njih učiti i beskrajno me veseli svaki njihov uspjeh i napredak.

Kao izvođač volim neprestanu težnju k ispunjenju umjetničkih težnji. Smatram se privilegiranom što mogu izvoditi kapitalna djela svjetske glazbene literature, ali i nove skladbe suvremenih autora koji su svjedoci svoga vremena i dokaz da bez umjetnosti ne bi bilo ni nas.

 
Pripremila: Dalia Oluić, 4. IB

Nastup gđe. Cingule na otvorenju proslave 380. godišnjice škole možete pogledati na snimci zajedno s nastupima ostalih izvođača (ona počinje nakon 18. minute).

 




PGV ljetopis 2023.

Online izdanje

ARHIVA:

PGV ljetopis 2022.

PGV ljetopis 2021.

PGV ljetopis 2020.

Tehničke preporuke: za čitanje kliknite na naslovnicu. Pregled se preporuča u Chrome, Mozilla Firefox preglednicima i s normalnom veličinom fonta podešenom na mobilnim uređajima.

News for YOUth - by PGV

Pratite zanimljive članke koje na engleskom jeziku pišu naši učenici, polaznici grupe English news agency (klik na logo)!

PGV Nastava na daljinu
Politika privatnosti PGV
QR

385.

PRVA NA FEJSU:

PRVA NA TWITTERU:

ŠKOLSKA KNJIŽNICA NA FEJSU:

Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 11. 2013.

Ukupno: 3379414
Ovaj mjesec: 11003
Ovaj tjedan: 1656
Danas: 244
Korisni linkovi
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
CMS za škole logo
Prva gimnazija Varaždin / Petra Preradovića 14, HR-42000 Varaždin / gimnazija-varazdin.skole.hr / ured@gimnazija-varazdin.skole.hr
preskoči na navigaciju