Prva gimnazija Varaždin

Što je nasilje među učenicima?

O nasilju govorimo kad jedan ili više učenika uzastopno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugog učenika koji se ne može obraniti. Može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari…

Nasilje može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje: ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtijevanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo (i njemu su sklonije djevojčice), kao npr. namjerno isključivanje učenika, ogovaranje itd.

Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba. Može se događati i u razredu, pred drugim učenicima koji najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostatka suosjećanja.

Oblici nasilja među učenicima

Nasilje među učenicima možemo podijeliti u dva glavna oblika: fizičko i verbalno. Fizičko nasilje je najuočljiviji oblik, te podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje, čupanje i sl., dok  verbalno nasilništvo najčešće prati fizičko, a podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje…

U navedenim oblicima nasilja mogu se izdvojiti četiri podvrste. Emocionalno nasilništvo je usko povezano s prijašnja dva, te uključuje namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili grupe, kao i ignoriranje. Seksualno nasilništvo podrazumijeva neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare (npr. dodirivanje i komentari „Imaš dobru guzu!“), dok kulturalno nasilništvo podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi. I na kraju, ali ne manje važno, je ekonomsko nasilje koje uključuje krađu i iznuđivanje novaca.  

Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što se odražava u daljnjem životu. Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.

Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice od takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Učenici koji su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja agresivnog ponašanja u budućnosti.

Kako se nositi s nasilništvom u školi?

Unicefovo istraživanje provedeno u Hrvatskoj pokazuje da je gotovo 30% djece doživjelo nasilje. Najčešća «metoda zlostavljanja» u osnovnoj i srednjoj školi je nazivanje osobe pogrdnim imenima, ismijavanje i bolno zadirkivanje (ruganje).

Kad god vidimo nasilje, vrlo je važno da reagiramo i zaustavimo ga. Pri tome je potrebno, iako to ponekad nije lako, zadržati samokontrolu i kontrolu nad situacijom i reagirati smireno.

N E  R E A G I R A T I  =  S U G L A S I T I  SE

(a to znači ne pomoći ni žrtvi ni nasilniku)

Savjeti za učenike

Ako imaš problema u školi, netko te izaziva, ruga ti se, udara te, uzima tvoje stvari, govori ružne riječi, ismijava te - postoji puno stvari koje možeš učiniti da se zaštitiš:

• Nemoj misliti da se to događa samo tebi - događa se mnogima i na svim mogućim mjestima
• Ne misli da to zaslužuješ iz nekog razloga – ne moraš osjećati sram; nasilnici su ti koji imaju problem
• Budi čvrst/a i jasan/a – gledaj ga/je u oči i reci PRESTANI!
• Ne možeš promijeniti nasilnika, ali možeš reći odrasloj osobi koja može s njim razgovarati i kazniti ga (oni ponekad prijete ako želiš nekome reći, ali samo zato jer znaju da mogu biti spriječeni)
• Nastavi govoriti dok netko nešto ne poduzme – budi uporan/a i traži od odraslih da nešto poduzmu, to je njihova dužnost!
• Ne koristi nasilje nad nasilnikom
• Ne suočavaj se sam/a s tim problemom
• Ako znaš za neki slučaj nasilja, ispričaj ga roditeljima, psihologinji, profesoru… ako se bojiš ispričati, pozovi prijatelja da ide s tobom. Reci točno što se dogodilo (bez pretjerivanja), gdje se dogodilo, tko je sve bio tamo i da li se i prije događalo.
• Nitko nije zaslužio biti zlostavljan! Svi ljudi su vrijedni i važni! 

Preuzeto iz:

Bilić, V. i Karlović, A. (2004). Nasilje među djecom. Zagreb: Poliklinika za   zaštitu djece grada  Zagreba.

http://www.ti-si-sunce.hr/nasilje-medu-djecom/

http://www.unicef.hr/