Prva gimnazija Varaždin

MENI SE NIKAD NE UČI!

Ne čekaj inspiraciju - počni učiti iako ti se ne uči

       Mnogi učenici govore kako ne uče jer nemaju inspiraciju, jer im se ne uči. No, ako budeš čekao/la inspiraciju za učenje, možda je nikad nećeš dočekati. Kad si se zadnji put ujutro probudio/la i pomislio/la „Što danas imam inspiraciju za učenje! Jedva čekam da počnem učiti!“ Vjerojatno nikad- bar kad je u pitanju ono što moraš učiti u školi. Neke stvari koje moraš naučiti su zanimljive i voliš ih učiti. No, mnoge su naporne i dosadne i moraš se prisiliti na učenje iako bi radije radio/la nešto drugo.

       Ono što moraš shvatiti je da inspiracija za takvo učenje nikad neće doći i da moraš početi učiti bez inspiracije. No, kad jednom počneš učiti, može se dogoditi da ti to i ne bude teško, pa čak i da u onome što si mislio/la da je dosadno pronađeš nešto zanimljivo. Također se može dogoditi da te to što si riješio/la neki zadatak ili naučio/la dio teksta razveseli i potakne na daljnje učenje.

       Dakle, nemoj čekati inspiraciju. Jednostavno- počni učiti.

TOGA IMA PUNO       

Podijeli gradivo na manje dijelove

       Ponekad ti se učini da je toga što moraš naučiti previše i da to jednostavno nisi u stanju. Kao da je pred tobom jedna ogromna planina na koju se moraš popeti, a ne znaš kako. No, s planinom se možeš suočiti na različite načine.

       Nekim ljudima ona izgleda zastrašujuće, boje se i ni ne pokušavaju se popeti. To su oni učenici koji od učenja jednostavno odustanu jer im izgleda preteško.

       Drugima je tako velika planina pravi i uzbudljivi izazov. Jedva čekaju da se popnu bez obzira koliko teško i opasno to bilo. Ponekad takav pristup imamo i u učenju- kad nas neki zadatak privuče i kad smo spremni satima pokušavati dok ga ne riješimo.

       Treći pristup penjanju na planinu je- malo po malo, ili korak po korak. Ovi ljudi ne razmišljaju o tome kako je planina visoka, kako će se biti teško popeti i koliko je to opasno. Oni jednostavno postave za cilj popeti se na najbliži vrh, a onda kad dođu tamo, postavljaju sljedeći cilj. To je vjerojatno i najbolji pristup učenju. Podijeli to što imaš na manje dijelove i započni s prvim.

       Naime, cijela lekcija ti može izgledati jako velika i čini ti se da će je biti teško naučiti. Naravno da te to može obeshrabriti i čak dovesti do toga da odustaneš. No, ako ti je cilj naučiti prvi mali dio lekcije, to ti neće izgledati tako teško. Pa mali dio svakako možeš naučiti. A kad ga naučiš, uspjeh će te potaknuti da pređeš na drugi dio. I tako ćeš, malo po malo, naučiti cijelu lekciju.

PA NE MOGU STALNO UČITI    

Nagradi se za svaki uspjeh

      Učiti nije uvijek lako. Ponekad moraš učiti i ono što ti se ne sviđa i sigurno bi radije gledao/la film ili se družio/la s prijateljima. Zato imaš potpuno pravo nagraditi se za ostvareni plan u učenju.

      Dakle, obećaj sebi da ćeš naučiti dio gradiva, pročitati određeni broj stranica, riješiti određeni broj zadataka- a nakon toga možeš učiniti nešto što te doista veseli. To može biti bilo što, glavno da ti to doživljavaš kao nagradu. Nazovi prijatelja ili prijateljicu, odgledaj omiljenu TV seriju, prošetaj, čitaj nešto zanimljivo, rolaj…

      Odaberi sam/a tempo nagrađivanja. Neki učenici vole si češće priuštiti manju nagradu, a neki vole odraditi veći dio posla, a onda se i bolje nagraditi.

      Osim toga, ako vrijeme isplanirano za učenje doista provedeš učeći, nećeš imati dojam da stalno učiš. (Kao što se to obično događa kad najprije pola sata tražiš što ti sve treba, pa pola sata smišljaš s čime ćeš početi, pa sat vremena provjeravaš kako će započeti pola razreda, a sve to računaš kao učenje.)

IONAKO ĆU DOBITI LOŠU OCJENU               

Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti

      Za optimiste čaša je napola puna; za pesimiste je napola prazna. Optimisti uglavnom očekuju da će im se u životu dogoditi nešto dobro, dok pesimisti uvijek očekuju sve najgore. Optimisti prave planove za akciju, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti i usmjeravaju svoje misli na ono što trenutno rade. Suprotno tome, pesimisti su usmjereni na osjećaje napetosti i depresije koje doživljavaju i uopće ne razmišljaju što bi u danoj situaciji mogli učiniti. Kad se radi o nekom pozitivnom događaju, optimist će ga interpretirati kao nešto što se samo po sebi razumije- kako sada tako i inače u životu, a zaslugu za dobar ishod pripisat će sebi. Radi li se o neugodnosti, interpretirat će kao slučajnu pojavu, koja se eto, povremeno zgodi- bez njegove krivnje, najčešće. Kod pesimista je sve obratno- da ne kažemo naopako. Pozitivne će događaje interpretirati kao teško ponovljive slučajnosti za koje on nije zaslužan, a negativnosti su mu neizbježni sastojci cijeloga života – za koje si je sam kriv.

Istraživanja pokazuju da optimisti imaju bolji školski uspjeh, manje se ljute, manje u životu posežu za drogama, tjelesno su i mentalno zdraviji, duže žive, postižu bolji učinak na poslu i u sportu i bolje se suočavaju sa stresom.

DOSADNO MI JE UČITI SAM/A    

Pronađi partnera ili partnericu za učenje

Neki učenici više vole učiti sami, dok je drugima lakše učiti u društvu. Čak iako sebe ubrajaš u prvu grupu, možda bi bilo dobro da ponekad učiš s nekim. Rasprava o onome što se uči s drugom osobom može znatno olakšati stjecanje znanja. Tvoj partner u učenju možda ti može objasniti nešto što tebi nije jasno. Isto tako, dok ti tumačiš njemu, možeš sam/a sebi razjasniti neke stvari. Ponekad smo uvjereni kako nešto dobro znamo i kako smo naučili, ali tek kad pokušamo nekog drugog naučiti, vidimo da baš i ne znamo tako dobro.

Naravno, zajedničko učenje djeluje i na tvoju motivaciju. Možda bi u jednom trenutku i prestao/la učiti jer ti je svega dosta, ali te partner ili partnerica svojom upornošću može potaknuti da nastaviš. Osim toga, u pauzama ti je manje dosadno nego kad si sam/a, a razgovorom možeš ublažiti i strah od testiranja.

TO MI IONAKO NIKAD NEĆE TREBATI            

Jesi li siguran/sigurna?

      Jedan moj prijatelj sav mi je ozaren ispričao kako je napokon shvatio čemu služe integrali. Kupio čovjek neko krivudavo zemljište za vikendicu i da bi ga platio, morao mu je znati točnu površinu. I sad se pita zašto mu profesor matematike u gimnaziji nije objasnio zašto ga muči s integralima.

       Spremniji smo i motiviraniji za učenje kad znamo da ćemo to što smo naučili moći primijeniti – što prije to bolje. Kad se upišemo u autoškolu, nitko nam ne mora reći da moramo i zašto moramo učiti; to nam je i samima jasno. Bilo bi dobro kad bismo i u redovnoj školi bili s time načisto. Istina, škola nije svemoćna. Nekad gradivo upravo vrišti „trebat ćeš me“, a učenik valjda misli „meni ne“. Čekam ja tako jednom kod naše prijateljice Lade parove upisane na trudnički tečaj. Trebam im ispričati neke važne stvari iz psihologije. Lada je ginekolog i vodi savjetovalište za planiranje obitelji. Dođe cura, studentica treće godine, doznamo poslije. U panici je. Imala je odnos, dečko je koristio prezervativ (pohvalno), ali mu je spao. Čula je da postoji kontracepcija poslije (to je tzv. postkoitalna kontracepcija), pa je došla. „A kad ste, dušo, imali zadnju menstruaciju?“, pita je Lada, a onda i dodaje: „Kad vam je bio prvi dan zadnje menstruacije?“ Studentica je odgovorila. Znala je i da joj ciklus traje tridesetak dana. Odgovore na sljedeća pitanja nije znala: „Što je ovulacija?“, „Kada nastupa ovulacija?“, „Koliko dana nakon ovulacije može doći do oplodnje?“ Cura se držala kao da odgovara na pitanja o kemijskom sastavu goriva u svemirskom brodu. Kad je na kraju ipak shvatila da jučer nije mogla ostati trudna, čak i da je htjela, otišla je sva ozarena. Ja sam ostala u šoku, a Lada je samo rezignirano rekla: „Čujem to svaki dan. I po nekoliko puta“. Ma ljudi, je li to moguće?

NISAM KARAKTER              

Napravi ugovor sa samim sobom              

      Kad odrasli sklope ugovor, napišu ga i potpišu- sve strane očekuju da će se potpisnici dogovorenih stvari i držati. Ukoliko prekrše dogovor – očekuje ih sud. No, većini ljudi ne treba prijetiti sudom. Kad potpišu ugovor to znači da su dali svoju riječ i da će je održati. Zato neki poslovni ljudi ne sklapaju uvijek pisane ugovore. Dovoljan im je i usmeni dogovor.

      U nekim školama učenici sklapaju ugovore s razrednikom i roditeljima o tome koliko i kako će učiti i kako će se ponašati. Kad jednom daju svoju riječ, teško im je prekršiti je. Posljedica je da redovitije i bolje uče, imaju bolje ocjene i zadovoljniji su.

      Zanimljivo je da su posljedice slične i kad sklopimo ugovor sami sa sobom. I tada nam izgleda teško prekršiti zadanu riječ, iako je nismo dali drugome nego sami sebi.

      Zašto i ti ne bi sklopio/la ugovor sam/a sa sobom? Naravno, možeš to učiniti i sa svojim roditeljima i razrednikom.

Evo jednog primjera ugovora:

Tekst preuzet iz : Miljković, D. i Rijavec, M. (2004). Vodič za preživljavanje u školi. Zagreb: IEP.