Prva gimnazija Varaždin

Na ovogodišnjem Frightfestu u Londonu prikazan je jedan film koji se zove V/H/S, a publika je bila oduševljena. Taj je film, naime, snimljen po principu found footagea, recikliranog ili remiksanog filma. U njemu je grupa kriminalaca zaposlena da pronađe određenu videosnimku, a kad dođe u napuštenu kuću, nailazi na stotine videokazeta. U potrazi za pravom snimkom, shvate da su na kazetama razne bizarnosti…

Found footage film nastao je potaknut nadrealističkom montažom i dadaističkim ready-madeom tridesetih godina prošlog stoljeća, a onda se razvijao najčešće kao eksperimentalni film (ali, kao što to biva, iskorišten je i u redizajniranju politički nepoćudnih snimaka – to nas ne zanima!).

Dakle,  riječ je o filmu koji nastaje montiranjem slučajno nađenih komada filmske vrpce koji se onda montiraju u novo djelo. Naravno, mora postojati neki princip, light motiv: izaberemo neki motiv i izrežemo kadrove iz nekoliko filmova u kojima se on pojavljuje i montiramo ih u jednu cjelinu slijedeći neki svoj koncept, npr. motiv vlaka, psihopata u različitim filmovima, nekog predmeta (knjige, a ako smo trashovski raspoloženi pištolja ili noža, automobilskih nesreća itd.) ili jednostavno omiljenog glumca (glumicu) ili pak izborom kadrova iz različitih filmova ispričamo svoju priču. Poredamo korake nekim ritmom, popratimo glazbom ili šumovima i  uživamo u svom filmu.

Zainteresirani učenici morali bi doći pripremljeni, što znači, prijaviti se barem tjedan dana ranije, već tada imati ideju i eventualno popis filmova koji im trebaju da možemo vidjeti što nam je na raspolaganju (ukoliko je sve moguće skinuti s interneta, super). Bilo bi lijepo kad bi nam se javio i poneki informatički guru (tehnička podrška nam je neophodna).

Pozivu smo priložili jedan primjer, zapravo lažni found footage: insert iz filma Giuseppea Tornatorea Novo kino Raj (Nuovo cinema Paradiso, 1989., Oscar, Zlatni globus). To je film nostalgije, sjećanja na siromašno sicilijansko djetinjstvo poslije Drugog svjetskog rata koje je obilježeno kinom u kojem se i s kojim se odrastalo pod budnim okom svećenika koji je svaki film prije pregledao i u role umetao papiriće i tako označavao kadrove koje treba izrezati jer su, vidi vraga, „opsceni”. Koliko su opsceni, vidi se u found footageu u koji ih je stari, sad pokojni kinooperater izmontirao kao ostavštinu za nekadašnjeg dječaka, jednog od onih koji su odrastali u kinu, a sada filmskog redatelja. Uostalom, i naš film (filmovi) bit će lažni found footage. Vrlo važno!

Prijaviti se možete svaki dan:

profesoricama Mariji Jurše i Kseniji Mađarić (kabinet hrvatskoga jezika, soba br. 5)