Prva gimnazija Varaždin

Gđa. Bogojević kaže kako su neki profesori nezaboravni te kako nikad neće zaboraviti zgode i nezgode profesorice Jelaković, profesorice povijesti; nije mogao proći sat, a da učenici ne bi zapisivali njezine izreke jer su im bile otkačene i smiješne. Isto tako profesorica Vračun, koja joj je predavala njemački, ostat će joj zauvijek u sjećanju po njezinoj odjeći koja je uvijek bila plava. Legenda kaže da je, navodno, zaručnik profesorice Vračun išao u vojsku te da se okrenuo i napomenuo kako joj lijepo stoji  plava boja i nakon tog događaja profesorica Vračun svaki je dan nosila plavu boju, kao spomen na zaručnika koji se nije nikad vratio iz rata. Prostor kojeg će se uvijek gđa. Bogojević sjećati je “Samostan“. Samostan je zapravo hodnik u prizemlju gdje se sreću novi i stari dio škole. Ime samostan dobio je zato što  su u njemu bili matične učionice samo ženskih razreda te su se djevojke koje su pohađale nastavu tamo osjećale kao da idu u samostan svaki dan. Srećom, zatražile su da u taj hodnik dobiju i jedan muški razred i taj im se zahtjev ispunio i tako samostan više nije bio samostan.

Važna razlika koju je gđa. Bogojević primijetila jest ta da današnji gimnazijalci hodaju po školi u tenisicama i čizmama, dok su oni morali nositi papuče ili obuću namijenjenu za školu.

Učenici u Gimnaziji imali su 80-tih drugačiji program predmeta nego mi danas. Gđa. Bogojević je pohađala program koji se zvao Kulturno-umjetnički organizator te joj je to bila motivacija za daljnje obrazovanje jer je imala dosta predmeta koji su se bazirali na različitim tipovima umjetnosti. Isto tako kaže da je taj smjer bio osmišljen kako bi učenici odmah nakon srednje škole mogli ići raditi, no ona je ipak nastavila školovanje i to na Dramskoj akademiji u Zagrebu.

Ono što joj se tada činilo kao dobra stvar bilo je to da su učenici koji su sva četiri razreda završili s odličnim uspjehom bili oslobođeni polaganja mature, a ona je također imala tu privilegiju.

Gđa. Bogojević nam je ispričala kako joj je užasno žao što Gimnet više nije u funkciji jer ona pamti svoju mladost po subotama provedenim u Gimnetu, po raznim događanjima te po plesnjacima koji su bili glavno okupljalište mladih. Gimnazijalac u ono vrijeme nije bio pravi gimnazijalac, ako nije izlazio u Gimnet. Također smo doznali i da su njezina majka i kćerka kratko predavale na školi, jedna upravno-pravne predmete, a druga informatiku.

Ljiljana Bogojević je svim današnjim gimnazijalcima poručila da slijede svoje snove te da nakon gimnazije krenu prema ostvarenju tih istih snova. Također, poručila je da cijenimo vrijeme koje provodimo u gimnaziji jer ćemo ovdje sresti prijatelje za cijeli život, ali i steći znanje i opću kulturu koji će nam kasnije u životu sigurno zatrebati.

Bilo nam je vrlo ugodno razgovarati s gospođom Bogojević jer smo čule mnogo korisnih savjeta i zanimljivih priča, ali se i nasmijale šalama koje je s nama podijelila. 

Napisale: Vida Vertuš i Lucija Spevec

Video poruka koju nam je gđa. Bogojević snimila povodom 380. godišnjice škole dostupna je na našem Youtube kanalu.