Danas ću napisati svoju posljednju pjesmu.

I na tu turobnu svečanost pozvat ću

ribe,

i stijene,

snove i brodolomce.                        

                        (Iz "Posljendnje pjesme", V. Parun)

Ovim se stihovima opraštamo od prve dive hrvatskog pjesništva. U knjižnici i oko nje izložili smo niz njezinih radova kako bismo se podsjetili na ljepotu i dubinu njezine riječi.