U petak smo se, ispreplitanjem riječi, pomalo sjetno, oprostili od naših dragih gostiju iz Portugala i Njemačke. U slapu koji je silovito potekao iz njihovih grla, ne gledajući više u papire, Cesarićev Slap zvučao je tako moćno i dostojanstveno. Naučili su nešto što će odnijeti u sebi kao suvenir s dalekog putovanja. Naša učenica Kaja prošetala je stihovima varaždinskim ulicama pod ruku sa Zvonkom Milkovićem. Plavooki Michael iz Njemačke počastio nas je pjesmom Friedricha Hebbela (1813.-1863.) o svojem prijatelju, a crnokose portugalske učenice stihovima svoga milozvučnog i šuškavog jezika probudile su u nama želju da ga učimo i govorimo. Iznenađenje večeri pripremili su Barbara i Miquel, passear teatro, izvrsno su na engleskome oživjeli Romea i Juliju. I za kraj izmjenjivale su učenice stihove na njemačkom... Zajedničko fotografiranje i, nikako da Letters party zamijene partijanjem uz DJ, domaće kolače i varaždinske klipiće. Tolika bujica riječi već dugo nije živjela na toliko različitih mjesta i na tako različitim jezicima! Još jedan dokaz kako riječi spajaju daleke zemlje i različite ljude.