Sudjelujući u dramskim igrama i improvizacijama koje je vodila Barbara Rocco nastavnici su osvijestili primjenjivost i korisnost različitih dramskih metoda u pripremi svojih učenika, i to od izbora tekstova, preko interpretacije i pripreme za izlazak na pozornicu sve do konačne scenske izvedbe.

U radionici Zvonka Zečevića nastavnici su dobili uvid u kompleksnost pristupa pripremi scenske izvedbe kroz sedam važnih koraka:

mentalna i fizička relaksacija prije odlaska na scenu
unutarnje samoosjećanje kao preduvjet za unutarnje scensko samoosjećanje
organsko otvaranje glasa i glasovnu ekspresiju
odnos prema riječi u govornoj cjelini
odnos autora (dramskog autora ili pjesnika) i onoga tko govori tekst
detalj i njegova suštinska važnost
igra i imaginacija u igri.

Neke refleksije sudionika:

„Veoma je korisno bilo suočiti se s „organskom“ dimenzijom glasa i riječi, podsjetiti se da je sjedište ljepote u našem mirnom, neužurbanom JA i sve to povezati sa ritmičkom, emotivnom i spoznajnom razinom teksta kako bismo učenicima ukazali na ljepotu umjetničkog i na ljepotu koju imaju u sebi – samo je trebaju otkrivati.“ B. M.

Radionice „su korisne i iskoristive u različitim oblicima (kao uvod u sat, kao dio rada u dramskoj grupi, kao model pripreme glasa za debatnu skupinu, kao kreativan postupak u stvaranju priče, kao psihološko rasterećenje, kao način osobnog jačanja i prevladavanja treme od javnog nastupa, kao oblik živosti koja potiče motivaciju)...“ S. T.

„Polazeći od misli da dobro poučavanje čini  jedna četvrtina pripreme, a tri četvrtine dobrog   kazališta, jasno je koliko je dramski odgoj (ili tehnike) važan za nastavu. Od nas, nastavnika Hrvatskog jezika, očekuje se da vodimo dramske grupe, pripremamo sve priredbe i događanja u školi,a da za to nismo prošli nikakvu naobrazbu. Stoga, ovakve radionice smatram izuzetno korisnima.“ D. S.