2024-05-18 14:22:40 Terenska nastava „Antički i suvremeni Veneto“ U sklopu terenske nastave „Antički i suvremeni Veneto“ 57 učenika od 1. do 4. razreda uz pratnju profesora Rajka Guščića, Tajane Golub Mendaš, Lidije Klampfl i Ivane Pintarić uputilo se na putovanje u Italiju kako bi istražili bogato kulturno, povijesno i znanstveno naslijeđe talijanske regije Veneto. Tijekom trodnevnog putovanja, od 3. do 5. svibnja 2024., obišli su četiri talijanska grada, svaki sa svojim karakterističnim obilježjima i atrakcijama. Tim profesora, koji su osmislili projekt, ponudio je učenicima teme koje su morali obraditi i pripremiti prije nego što su krenuli na put. Dio učenika opredijelio se za obrađivanje tema s lingvističko-humanističkog područja, dok se drugi dio opredijelio za prirodoslovno-matematičko. U nastavku pročitajte više. Dugotrajan put autobusom bilo je potrebno učiniti zanimljivim što se postiglo raznolikim sažetim izlaganjima učenika koja su pokrivala širok raspon tema. Posebno su privlačile pažnju zanimljivosti poput objašnjenja kako se talijanska tjestenina priprema na poseban način, al dente, čime manje deblja, te kako se pomoću matematike može odrediti udaljenost između lokacija u Padovi i Mantovi zahvaljujući urbanističkom planu Cardo – Decumanus. Također smo imali priliku čuti zanimljive činjenice o talijanskoj prošlosti, književnosti, modi i glazbi. Prvi grad na redu bila je Verona, i to je bio najzahtjevniji grad koji se trebao istražiti. Na početku našega posjeta Veroni obišli smo Arenu, amfiteatar koji se danas koristi za koncertne izvedbe. Doživjeli smo i izvrsnu akustiku Arene slušajući izvedbu dijela drugog čina Shakespeareove drame Romeo i Julija koju su priredili učenici. Zatim smo posjetili Museo Archeologico al Teatro Romano, muzej koji nudi fascinantnu izložbu rimske povijesti (razgledali smo bogatu kolekciju artefakata, uključujući antičke skulpture, keramiku i rimski novac) uz ostatke rimskoga kazališta te Julijinu kuću, poznatu po ljubavnoj priči Romea i Julije. Zatim smo se penjali stubama tornja Torre dei Lamberti do samog vrha. Toranj je visok 84 metara s ukupno 368 stuba te nudi impresivan pogled na grad. Posljednji lokalitet toga dana na našem popisu bio je Castelvecchio, dvorac koji je obitelj Scaligeri izgradila u obrambene svrhe čineći ga važnim dijelom kulturne baštine Verone. Drugi nam je dan na rasporedu bio Sirmione, gradić nedaleko od Mantove koju smo također posjetili istoga dana. U Sirmioneu smo prvo istražili dvorac Scaligeri i Grotte di Catullo, antičke ruševine rimske vile smještene na obali jezera Garda. Poslijepodne smo se uputili prema Mantovi gdje smo posjetili Palazzo del Te, muzej i remek-djelo renesansne arhitekture poznato po svojim freskama i vrtovima. Nakon toga uživali smo u tipičnoj talijanskoj večeri koja se poslužuje u tri slijeda. Prvi je najčešće tjestenina, drugo je jelo s mesom ili ribom, a za kraj se poslužuju tipični talijanski deserti, u Mantovi smo jeli njihovu poznatu tortu od badema Sbrisolonu. Treći smo dan posvetili Padovi gdje smo svjedočili impozantnoj vještini kojom su razni umjetnici tijekom stoljeća ukrasili baziliku svetog Antuna u Padovi, a ispred nje čuli smo nekoliko izlaganja o arhitekturi i matematici. Sličan je dojam ostavila i Capella degli Scrovegni, kapela koja je dom remek-djelima umjetnika fresaka Giotta. Osim toga, posjetili smo Botanički vrt, najstariji botanički vrt na svijetu osnovan 1545. godine gdje smo se divili mnogim rijetkim biljkama te najstarijim stablima na svijetu, među kojima je i Goetheova palma, poznata po svojoj impresivnoj visini i bujnom rastu. Na kraju dana zaustavili smo se i kod Sveučilišta u Padovi koje je jedno od najstarijih sveučilišta u svijetu, osnovano 1222. godine, a poznato je po izvrsnosti u nastavi i istraživanju. Ruđer Bošković i Faust Vrančić neki su od poznatih Hrvata koji su tamo završili svoj studij. Ovo putovanje ostavilo je neizbrisiv dojam na učenike i profesore kao što je i ostavilo u svima nama želju da iznova posjetimo sva ta mjesta kako bismo otkrili nešto što na ovom putovanju nismo uspjeli ili kako bismo jednostavno ponovno doživjeli ono što nas se najviše dojmilo. Helena Kučej, 3. A |
Prva gimnazija Varaždin |