Saznali smo tako da različite vrste imaju različito dug životni vijek. Životni vijek čovjeka se konstantno produljuje. Odgovara li stanična starost organizma (koliko dobro organizam funkcionira na molekularnoj razini) kronološkoj starosti (koliko je organizam živ), može se odrediti korištenjem epigenetskog sata, metode koja mjerenjem razine metilacije DNA na različitim mjestima u genomu predviđa dob organizma.

Ljudi bi željeli produljiti svoj životni vijek, no koliko je to „opasno“ s obzirom na to da sa starenjem dolaze i neke bolesti? Faktori rizika za mnoge bolesti su raznoliki – osim starosti, važni su i prehrana, genetika, okolišni faktori, itd. Na primjer, pokazano je da restrikcijska dijeta pogoduje sporijem starenju organizma. Znanstvenici sve više uočavaju da ciljanim promjenama gena mogu utjecati na metaboličke puteve pa tako i na one koji utječu na starenje stanica.

Ova su istraživanja jako složena i multidisciplinarna, a o kompleksnosti govori i podatak da u istraživanju sudjeluje nekoliko PhD-ovaca, koji moraju u svrhu rješavanja problema primjenjivati znanja iz genomike, bioinformatike, epigenetike, matematike i ostalih područja.

Profesori Anamarija Melnjak i Marko Šafran