Kakve veze ima žvakanje vrbine kore s aspirinom? Je li raštika stvarno čudotvorna biljka? Imaju li na zdravlje jednak učinak deci crnog vina jednom dnevno i litra jednom tjedno? Je li životni vijek jednog istraživača dovoljan da se osvoji Nobelova nagrada? Možemo li vjerovati naslovima poput „Ovo je biljka koja liječi rak u samo 16 sati“ ili su to sve ishitreni zaključci temeljeni na istraživanjima in vitro? Na sva ova pitanja odgovore smo saznali u srijedu, 21. ožujka 2018., kada je Dunja Šamec,  naša bivša učenica, danas znanstvena suradnica s Instituta Ruđer Bošković, održala predavanje „Biljne molekule - od biljke do ljekarne“ u našoj školi. Saznali smo tako da su biljke prave male tvornice fitokemikalija od kojih se neke koriste u tradicionalnoj medicini, a mnoge koje su tradicionalno korištene sada su našle primjenu i u suvremenoj znanosti. No, za razliku od tradicionalne medicine, suvremena znanost želi otkriti o kojoj se aktivnoj komponenti u biljkama radi, koja koncentracija te tvari je djelotvorna i slično. Zašto biljke uopće proizvode različite fitokemikalije? Te molekule štite biljku, prenose signale, privlače oprašivače te imaju raznolike druge učinke (antioksidativni, antibakterijski, antiviralni). Potrebno je 30 do 40 godina kako bi se neka supstanca koju biljka proizvodi našla u lijeku ili dodatku prehrani, a sam se proces sastoji od mnogo zahtjevnih i dugotrajnih koraka te, naravno, timskog rada. Ipak, uvijek bismo trebali dati prednost unošenju fitokemikalija hranom jer je bioraspoloživost kod dodataka prehrani često upitna. 

Anamarija Melnjak, prof.