Večerašnji film je otvorio vrata japanskom filmu na Zapad (iako je japanska filmska industrija stara kao i američka). Scenarij za Rashomon nastao je prema dvjema pripovijetkama jednog od najboljih stilista japanske književnosti, tragično preminulog Akutagawe. Iz pripovijedaka preuzima okvir u koji smještava priču (ogromna stara drvena kapija u nekadašnjoj prijestolnici Kyotu zvala se Rashomon) te priču i naraciju (monolozi ljudi posredno ili neposredno povezanih uz događaj, a da ne doznajemo ni jednu pouzdanu činjenicu). Problem ubojstva tako prerasta u propitivanje istine i pesimističnu uvjerenost autora u njenu relativnost. I Akutagawa i Kurosawa uvjereni su da ljudi nisu sposobni biti iskreni i pošteni ni prema samima sebi pa zato sve uljepšavaju jer se u laži osjećaju boljima nego što jesu, a od te neiskrenosti ne odustaju ni nakon smrti. Autor je film zamislio kao svitak u slikama koji se odmata i pokazuje naše ja. Prava istina ostaje skrivena. Upravo je zahvaljujući filmu riječ rašomon (pri čemu se često zaboravlja pravi autor) postala eponim za različite istine o istom događaju. Film je i u vizualnom smislu dojmljiv - venecijanska ga je kritika proglasila remek-djelom crno-bijele fotografije.

Marija Jurše, prof., Dražen Dragović, prof.